|
Strana 1 od 2 Pozorišne trupe lutaka na kanapu, na postolju i na štapu daju predstave u različitim regionalnim stilovima. Lutke na kanapu iz Fukijena (Fou-kien) su poznate po sposobnosti složenog kretanja. Lutke na štapu iz Kantona visoke su tri ili četiri stope,(od metar do metar i pedeset cm) s glavama od vajanog drveta. One iz Sečuana (Se-tchouan) pravljene su u prirodnoj veličini.
Danas su najpoznatije lutke na štapu iz Pozorišta lutaka u Pekingu. Njihova visina je oko tri stope. Tri štapa zabačena za glavu i ručne zglobove podupiru telo i kontrolišu ruke. Glave su napravljene od kaširanog papira na kome su radili vešti majstori. Većina lutaka nema stopala, ali noge, ruke, prsti, glava, usta i oči mogu biti pokretni. Ove karakteristike su vrlo uočljive u predstavi "Lutkarski orkestar", gde dvanaest lutaka svira tradicionalne instrumente dok orkestar daje zvuk iza scene. Savremene storije su zamenile stare priče i legende. - Program Lutkarskog pozorišta iz Pekinga u pozoištu Šangan 1. januara 1973. u interpretaciji osam žena i četiri čoveka, imao je šest tačaka: meč ping-ponga između dva dečaka; komad u osam scena Petao peva u ponoć, adaptacija autobiografske priče u kojoj Kao Yu-pao priča o osveti siromašnih seljaka njihovom okrutnom gospodaru, čija gola glava vidljivo otiče posle jedne dobre tuče; ples šest devojaka iz Malih crvenih vojnika uz dečju narodnu pesmu Svi vole Tien An Men iz Pekinga; igra koju peva korejska manjina Narod Jinpijena voli predsednika Maoa, tibetanska pesma i ples Zlatno sunce sija nad Pekingom; komad u tri scene Mali geriljerosi, o deci koja su se borila za oslobođenje Vijetnama. Kolor-projekcije pejsaža u pozadini i pravougaoni okvir scene (širok pet metara, a dug dva metra), izdignut tako da su gledaoci iz prvih redova morali gledati dignute glave, stvarali su utisak filma u boji na velikom ekranu. Taj utisak je produbljivalo zaslepljujuće osvetljenje koje nije pravilosenke. Iako su priče bile očigledno namenjene deci, publiku su činili uglavnom odrasli. Trupa je išla na turneje po školama. - Druga čuvena lutkarska predstava Crveno cveće u polju, koju je ista trupa davala 1. juna (Dan deteta) 1973. u pekinškom Dečjem domu, priča je o deci koja su čuvala ovce i otkrivala »štetne elemente« u mongolskoj stepi. Ova tema je preuzeta iz operskog dela Pekinške opere u mongolskom Umetničkom pozorištu, te se obnovila u animiranom crtežu, slikovnicama, baletu. U tri scene su same životinje — orao, konji i kola, kamila, ovce. U pozadini su se smenjivale projicirane blistave slike oluje, kolibe, poljskih pejsaža. Voditelji lutaka su recitovali i pevali pesme. Reći pesama su bile projektovane na jednom ekranu pored scene.
|