Pozorište lutaka i senki u kineskom pozorištu PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 4
LošeNajbolje 
Lutkarstvo u svetu - Kina
Autor teksta: Rodžer HAUARD   
Indeks članka
Pozorište lutaka i senki u kineskom pozorištu
Lutke u pozorištu senki
Sve strane

Po­zo­riš­ne tru­pe luta­ka na ka­na­pu, na po­stol­ju i na šta­pu da­ju pred­sta­ve u raz­liči­tim re­gio­nal­nim sti­lo­vi­ma. Lut­ke na ka­na­pu iz Fu­ki­jena (Fou-kien) su poz­na­te po spo­sob­no­s­ti slože­nog kre­tan­ja. Lut­ke na šta­pu iz Kan­to­na vi­so­ke su tri ili če­ti­ri st­o­pe,(od me­tar do me­tar i pe­de­set cm) s gla­va­ma od va­ja­nog drve­ta. One iz Sečua­na (Se-tchouan) pravl­je­ne su u pri­rod­noj ve­liči­ni.

Da­nas su na­j­poz­na­ti­je lut­ke na šta­pu iz Po­zo­rišta luta­ka u Pe­kin­gu. Njiho­va vi­si­na je oko tri st­o­pe. Tri šta­pa zabačena za gla­vu i ruč­ne zglo­bo­ve po­du­piru te­lo i kon­tro­lišu ru­ke. Gla­ve su na­pravl­je­ne od kaši­ra­nog pa­pi­ra na ko­me su ra­di­li vešti ma­j­sto­ri. Većina luta­ka ne­ma sto­pa­la, ali no­ge, ru­ke, prs­ti, gla­va, usta i oči mo­gu bi­ti po­kret­ni. Ove ka­rak­te­ris­ti­ke su vr­lo uočl­ji­ve u pred­sta­vi "Lut­kars­ki or­ke­st­ar", gde dva­naest luta­ka svi­ra tra­di­cio­nal­ne in­stru­men­te dok or­ke­st­ar da­je zvuk iza sce­ne.
Sa­vre­me­ne sto­ri­je su za­me­ni­le sta­re priče i le­gen­de.

- Pro­gram Lut­kars­kog po­zo­rišta iz Pe­kin­ga u po­zoištu Šan­gan 1. ja­nu­a­ra 1973. u in­ter­pre­ta­ci­ji osam žena i če­ti­ri čo­ve­ka, imao je šest tača­ka: meč ping-pon­ga iz­među dva deča­ka; ko­mad u osam scena Pe­tao pe­va u po­noć, ad­ap­ta­ci­ja au­to­bio­grafs­ke priče u ko­joj Kao Yu-pao priča o os­ve­ti si­ro­maš­nih sel­ja­ka njiho­vom okrut­nom gos­po­da­ru, či­ja go­la gla­va vidl­ji­vo otiče pos­le jed­ne do­bre tuče; ples šest de­vo­ja­ka iz Ma­lih cr­ve­n­ih vo­j­ni­ka uz dečju nar­od­nu pes­mu Svi vo­le Ti­en An Men iz Pe­kin­ga; igra ko­ju pe­va ko­re­js­ka manjina Nar­od Jin­pi­jena vo­li pred­sed­nika Maoa, ti­be­t­ans­ka pes­ma i ples Zlat­no sun­ce si­ja nad Pe­kin­gom; ko­mad u tri sce­ne Ma­li ge­ril­je­ro­si, o de­ci ko­ja su se bo­ri­la za os­lo­bođen­je Vi­j­et­na­ma. Ko­lor-pro­jek­ci­je pe­jsaža u pozadi­ni i pra­vou­gao­ni ok­vir sce­ne (ši­rok pet me­ta­ra, a dug dva me­tra), iz­di­g­nut ta­ko da su gle­dao­ci iz prvih re­do­va mo­ra­li gle­da­ti di­g­nu­te gla­ve, st­va­ra­li su uti­sak filma u bo­ji na ve­li­kom ekra­nu. Taj uti­sak je pro­du­blji­va­lo zas­le­plju­juće os­vetl­jen­je ko­je ni­je pra­vi­lo­sen­ke. Ia­ko su priče bi­le očigled­no na­men­je­ne de­ci, pu­bli­ku su či­ni­li uglav­nom odras­li. Tru­pa je išla na tur­ne­je po ško­la­ma.
- Dru­ga ču­ve­na lut­kars­ka pred­sta­va Cr­ve­no cveće u pol­ju, ko­ju je ista tru­pa da­vala 1. ju­na (Dan de­te­ta) 1973. u pe­kinš­kom Dečjem do­mu, priča je o de­ci ko­ja su ču­vala ov­ce i ot­kri­vala »št­et­ne ele­men­te« u mon­gols­koj ste­pi. Ova te­ma je preu­ze­ta iz opers­kog de­la Pe­kinške ope­re u mon­gols­kom Um­et­nič­kom po­zo­rištu, te se ob­no­vila u ani­mi­ra­nom cr­težu, sli­kov­ni­ca­ma, ba­le­tu. U tri sce­ne su sa­me ži­vo­t­in­je — orao, konji i ko­la, ka­mi­la, ov­ce. U pozadi­ni su se smenji­va­le pro­ji­ci­ra­ne bli­sta­ve sli­ke olu­je, ko­li­be, pol­js­kih pe­jsaža. Vo­di­tel­ji luta­ka su re­ci­to­va­li i pe­va­li pes­me. Reći pe­sa­ma su bi­le pro­jek­to­va­ne na jed­nom ekra­nu po­red sce­ne.



Komentari
Dodaj Novi RSS
+/-
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Websajt:
Naslov:
 
 
Baner
Secured by Siteground Web Hosting