Prijava

Registrovani posetioci mogu da šalju priloge, komentare i pišu Blog



Još o istoj temi

Neki teorijski aspekti lutkarske umetnosti PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 0
LošeNajbolje 
Teorija - Teorija lutkarstva
Autor teksta: Milenko MISAILOVIĆ   
Indeks članka
Neki teorijski aspekti lutkarske umetnosti
Pozorište lutaka je u opoziciji
Lutkar je glumac
Suština
Lutka je znak
Sve strane

(Sa­vre­me­ne i iz­vor­ne oso­be­no­s­ti lut­kar­s­ke um­et­no­s­ti)

U ni­zu avan­gard­nih streml­jen­ja sa­vre­me­nog po­zo­rišta, ko­ja su ima­la za cilj proši­ri­van­je gra­ni­ca po­zo­rišnog iz­ra­za i obo­gaći­van­je po­zo­rišta no­vom iz­raža­jnom moći, teo­ri­ja i prak­sa tzv. to­tal­nog tea­tra do­pri­ne­le su prei­spi­ti­van­ju sveu­kup­nog po­zo­rišnog iz­raža­jnog sis­te­ma upra­vo zbog sve većeg uza­jamnog proži­man­ja iz­među sa­vre­me­nog po­zo­rišta i osta­lih um­et­nički­ih is­ka­zi­van­ja, a i sve većeg uza­jamnog proži­man­ja iz­među po­zo­rišta raz­nih nar­oda i pod­neblja, kao i raz­nih epo­ha i kul­tu­ra. To­tal­ni tea­tar kao teo­ri­js­ka i prak­tična us­me­re­no­st znat­no utiče i na teo­ri­js­ko i prak­tično obo­gaćen­je sa­vre­me­nog lut­karst­va, jer se sma­tra da su po­zo­rište luta­ka i po­zo­rište ži­vog glum­ca »iz­raz jed­ne i is­te drams­ke um­et­no­s­ti«1 kao što zaključu­je Hen­rik Jur­kovs­ki. To pot­vrđu­je ne sa­mo is­to­ri­ja po­zo­rišta uopšte ne­go i pa­rale­liz­am žan­ro­va u po­zo­rištu glum­ca i u po­zo­rištu luta­ka, počev od mi­ma do sred­njo­ve­kov­nih mis­te­ri­ja, i od ko­me­di­je dell' ar­te do Mo­li­jero­vih ko­ma­da ko­ji su iz­vođe­ni kao lut­kar­s­ke par­odi­je još za vre­me Mo­li­jero­vog ži­vo­ta. Isto ta­ko su lut­ka­ri iz Engles­ke iz­vo­di­li uprošće­nu ver­zi­ju Dok­to­ra Faus­tu­sa Hri­sto­fera Mar­loa. Poz­na­te su lut­kar­s­ke ope­re zas­no­va­ne na st­va­ralašt­vu kom­po­zi­to­ra, kao što su Per­go­le­zi, Puči­ni, Ro­si­ni... Ve­li­ki dra­ma­tičar Ha­jn­rih fon Kla­jst pišući "O lut­kars­kom po­zo­rištu" iz­laže svo­ju teo­ri­ju o nad­ma­rio­ne­ti, i od tog ro­man­tičars­kog poi­man­ja nad­ma­rio­ne­te do teo­ri­je o nad­ma­rio­ne­ti ko­ju je for­mu­li­sao kas­ni­je (1907) Ed­vard Kreg — ima sa­mo »je­dan ko­rak«, ma­da su Kre­go­va sh­vat­an­ja o od­no­su iz­među glum­ca i nad­ma­rio­ne­te pod­sta­kla i izaz­vala mno­ge st­va­ralačke ko­ra­ke u sa­vre­me­nom po­zo­rištu glum­ca, a i u po­zo­rištu luta­ka.

Zah­val­ju­jući i te­mats­kom i iz­raža­jnom obo­gaći­van­ju sa­vre­me­nog po­zo­rišta luta­ka, ono se sa­drža­jno preo­braža­va: osta­jući neo­phod­no­st i lju­bav de­ce, po­zo­rište luta­ka po­sta­je pot­re­ba i odras­lih, iz­ra­sta­jući ta­ko u pot­re­bu i sve slože­ni­je sa­vre­me­no­s­ti uopšte. I na re­per­toa­ru evrops­kih lut­kars­kih po­zo­rišta, na pri­mer, sreću se — osim sa­drža­ja i li­ko­va odav­no poz­na­tih — i pred­sta­ve na os­no­vu st­va­ralašt­va drams­kih au­to­ra, kao što su: Frank Ve­de­kind, Al­fred Ža­ri, Ar­tur Šnic­ler, Ber­tolt Breht, Fe­de­ri­ko Gar­si­ja Lor­ka, a sreću se, isto ta­ko, lut­kar­s­ke pred­sta­ve ko­je
in­spi­riše st­va­ralašt­vo drams­kih au­to­ra okre­nu­tih po­zo­rištu glum­ca, i ti au­to­ri su: Žan Ži­ro­du, Mišel de Gel­de­rod, Žan-Pol Sar­tr, Ežen Jo­nes­ko, Žan Anuj, Semjuel Be­ket, Fri­drih Di­ren­mat, Sla­vo­mir Mrožek, Al­ber Ka­mi...
Ako se uz­mu u ob­zir i lut­kars­ki ba­le­ti i lut­kar­s­ke ope­re po mu­zi­ci Klo­da De­bi­si­ja, Igo­ra Stra­vins­kog, Ser­ge­ja Pro­kof­je­va, Be­le Bar­to­ka, Kar­la Or­fa i dru­gih,2 on­da se le­pe­za sa­vre­me­nog lut­kars­kog st­va­ralašt­va to­li­ko proširu­je da se može reći da je po­kret to­tal­nog tea­tra u po­zo­rištu ži­vog glum­ca bio, u iz­ve­s­nom smis­lu, i uz­rok tra­ga­n­ja za to­tal­nom iz­raža­jnošću u po­zo­rištu luta­ka, kao što je po­zo­rište luta­ka obo­gaći­va­lo i pod­sti­ca­lo tra­ga­lač­ko st­va­ralašt­vo u po­zo­rištu glum­ca. Ako sve ove čin­je­ni­ce po­du­piru već na­ve­de­no mišl­jen­je sa­vre­me­nog teo­re­tiča­ra lut­karst­va Hen­ri­ka Jur­kovs­kog (po­zo­rište luta­ka i po­zo­rište glum­ca je »iz­raz jed­ne i is­te drams­ke um­et­no­s­ti«), či­me se može ob­jas­ni­ti zašto is­ti teo­re­tičar, pet­naest­ak go­di­na kas­ni­je, tvr­di su­prot­no, pišući o po­zo­rišnom je­zi­ku sa­vre­me­nog lut­karst­va.


1 Hen­ryk Jur­kow­ski, Tout sim­ple­ment thedtre, Le Thea­tre en Po­lo­gne, Var­so­vie, mai 1967 str. 3.
2 UNI­MA: Loutkv ce­leho sve­ta, Pra­ha, 1969.



Komentari
Dodaj Novi RSS
+/-
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Websajt:
Naslov:
 
 
Baner
Secured by Siteground Web Hosting