Prijava

Registrovani posetioci mogu da šalju priloge, komentare i pišu Blog



Još o istoj temi

Žan Brioš PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 0
LošeNajbolje 
Glumci lutkari - Poznati lutkari
Autor teksta: Jovan Caran Denis   
PolcinelŽan Brioš (Jean Bri­oche) - lut­kar (i zu­bar)
Ne­ki ver­uju da je Žan Brioš ži­veo u do­ba kral­ja Lu­ja XIV (1638-1715), ali može se reći: Luj XIV, kralj Fran­cus­ke je ži­veo u do­ba vla­da­vi­ne kral­ja luta­ka, Žana Brioša (brioš - ma­li hleb iz ka­lu­pa). Brioš je rođen u Ita­li­ji. Imao je dva za­ni­man­ja: Va­dio je pa­ci­jen­ti­ma bo­les­ne zu­be i bio lut­kar. Je­dan od na­j­poz­na­ti­jih i na­jo­mil­je­ni­jih lut­ka­ra u Fran­cus­koj. Čak je i nje­gov maj­mun, po ime­nu Fa­go­ten, ušao u is­to­ri­ju, pos­le tra­gičnog "dvo­bo­ja" sa pod­jed­na­ko ve­li­kim pes­ni­kom i još većim si­le­dži­jom - Si­ra­nom od Beržera­ka. Si­ra­no, je kao što je poz­na­to, ubio de­se­tak lju­di u dvo­bo­ji­ma. Jed­nom je za pred­sta­vu Brioš svog maj­mu­na Fa­go­tena mas­ki­rao u na­pas­ni­ka. I to vr­lo us­pešno jer je Fa­got bio ma­lo niži od čo­ve­ka, obučen kao slu­ga, i na nes­reću bio naoružan drve­n­im mačem, ko­ji je ne­ho­ti­ce ot­krio. Si­ra­no ko­ji je pri­sust­vo­vao pred­sta­vi br­zo­ple­to je po­mis­lio da se ra­di o pra­vom kri­mi­nal­cu i jed­nim udar­cem mača ubio maj­mu­na. Od tog tre­nut­ka su svi pu­tu­jući glum­ci svo­je maj­mu­ne na­zi­va­li Fa­got i us­put priča­li ovu tuž­nu priču. 
Briošu je omil­jena lut­ka bio la­krdi­jaš Pulči­nel. Ša­le Pulči­ne­la tre­nut­no su pre­noše­ne po ce­lom Pa­ri­zu. Jed­nom je la­krdi­jaš Brioš u ime Pulči­ne­la, na­pi­sao pis­mo kar­di­na­lu Ma­za­re­nu. "... Gos­po­di­ne Žil! - Usu­dio bih se reći da me fran­cus­ki nar­od vo­li pu­no više ne­go vas. Če­sto sam čuo da lju­di kažu:" Ide­mo da vi­di­mo Pulči­ne­la, a  ni­ka­da ni­sam čuo da kažu: Ide­mo da vi­di­mo Ma­za­rena.
ulicaIs­tina je svi su vo­le­li Brioša i nje­go­vog la­krdi­jaša Pulči­ne­la i trgov­ci i građa­ni, mus­ke­ti­ri pa čak i Ma­za­re­no­vi gar­dis­ti.  I sam kral­j  ga je po­zi­vao da igra u dvoru. Na pri­mer, Brioš je sa svo­jim lut­kars­kim po­zo­rištem  1669. tri me­se­ca igrao za kral­ja i nje­go­ve si­no­ve u dvor­cu Sen Žer­men.
Brioš je bio iz­v­an­re­dan lut­kar. Nje­go­ve ma­rio­ne­te su ostavl­ja­le iz­v­an­re­dan uti­sak na pu­bli­ku. Iz­gle­da­lo je kao da to ni­su lut­ke ne­go ne­ki ma­li lju­di. Jed­nom je Brioš igrao u Šva­j­cars­koj. Ta­mo ni­ko ni­je vi­deo tak­ve lut­ke, a vla­dala je ink­vi­zi­ci­ja. Od­mah pos­le pred­sta­ve ko­ja je za­panjila pu­bli­ku onim što lut­ka može - da se kreće, pe­va, go­vo­ri, priča ša­le, Brioš je od­ve­den u ma­gis­trat. Sve­do­ci su tvr­di­li da je to đa­vols­ka ra­bo­ta. Brioš je osuđen na smrt spal­ji­van­jem, za­jed­no sa svim svo­jim lut­ka­ma, a ne­vol­je ga je spa­sao ka­pe­tan šva­j­car­s­ke pu­kov­ni­je, poz­na­valac i lju­bi­telj lut­kars­kih pred­sta­va. Ta­ko je Žan Brioš svo­ju ti­tu­lu "kral­ja lut­ka­ra" mo­gao da pre­ne­se si­nu Fran­sou, ko­ga su Pa­riža­ni od mil­ja zva­li Fanšo­nom. Fanšon je nad­mašio svog oca, pa je čak i kla­sič­ni teo­re­tičar i pes­nik Ni­ko­la Boalo - De­preo uči­nio Fanšo­no­vo ime besmrt­nim, spo­me­nu­vši ga u pis­mu upuće­nom ve­li­kom fran­cus­kom dra­ma­tiča­ru Ra­si­nu.
Komentari
Dodaj Novi RSS
+/-
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Websajt:
Naslov:
 
 
Baner
Secured by Siteground Web Hosting