Sve teme
Prijava
Još o istoj temi
Lista članaka
| Žan Brioš |
|
|
|
| Glumci lutkari - Poznati lutkari |
| Autor teksta: Jovan Caran Denis |
Žan Brioš (Jean Brioche) - lutkar (i zubar)Neki veruju da je Žan Brioš živeo u doba kralja Luja XIV (1638-1715), ali može se reći: Luj XIV, kralj Francuske je živeo u doba vladavine kralja lutaka, Žana Brioša (brioš - mali hleb iz kalupa). Brioš je rođen u Italiji. Imao je dva zanimanja: Vadio je pacijentima bolesne zube i bio lutkar. Jedan od najpoznatijih i najomiljenijih lutkara u Francuskoj. Čak je i njegov majmun, po imenu Fagoten, ušao u istoriju, posle tragičnog "dvoboja" sa podjednako velikim pesnikom i još većim siledžijom - Siranom od Beržeraka. Sirano, je kao što je poznato, ubio desetak ljudi u dvobojima. Jednom je za predstavu Brioš svog majmuna Fagotena maskirao u napasnika. I to vrlo uspešno jer je Fagot bio malo niži od čoveka, obučen kao sluga, i na nesreću bio naoružan drvenim mačem, koji je nehotice otkrio. Sirano koji je prisustvovao predstavi brzopleto je pomislio da se radi o pravom kriminalcu i jednim udarcem mača ubio majmuna. Od tog trenutka su svi putujući glumci svoje majmune nazivali Fagot i usput pričali ovu tužnu priču. Briošu je omiljena lutka bio lakrdijaš Pulčinel. Šale Pulčinela trenutno su prenošene po celom Parizu. Jednom je lakrdijaš Brioš u ime Pulčinela, napisao pismo kardinalu Mazarenu. "... Gospodine Žil! - Usudio bih se reći da me francuski narod voli puno više nego vas. Često sam čuo da ljudi kažu:" Idemo da vidimo Pulčinela, a nikada nisam čuo da kažu: Idemo da vidimo Mazarena. Istina je svi su voleli Brioša i njegovog lakrdijaša Pulčinela i trgovci i građani, musketiri pa čak i Mazarenovi gardisti. I sam kralj ga je pozivao da igra u dvoru. Na primer, Brioš je sa svojim lutkarskim pozorištem 1669. tri meseca igrao za kralja i njegove sinove u dvorcu Sen Žermen. Brioš je bio izvanredan lutkar. Njegove marionete su ostavljale izvanredan utisak na publiku. Izgledalo je kao da to nisu lutke nego neki mali ljudi. Jednom je Brioš igrao u Švajcarskoj. Tamo niko nije video takve lutke, a vladala je inkvizicija. Odmah posle predstave koja je zapanjila publiku onim što lutka može - da se kreće, peva, govori, priča šale, Brioš je odveden u magistrat. Svedoci su tvrdili da je to đavolska rabota. Brioš je osuđen na smrt spaljivanjem, zajedno sa svim svojim lutkama, a nevolje ga je spasao kapetan švajcarske pukovnije, poznavalac i ljubitelj lutkarskih predstava. Tako je Žan Brioš svoju titulu "kralja lutkara" mogao da prenese sinu Fransou, koga su Parižani od milja zvali Fanšonom. Fanšon je nadmašio svog oca, pa je čak i klasični teoretičar i pesnik Nikola Boalo - Depreo učinio Fanšonovo ime besmrtnim, spomenuvši ga u pismu upućenom velikom francuskom dramatičaru Rasinu. |



Žan Brioš (Jean Brioche) - lutkar (i zubar)
Istina je svi su voleli Brioša i njegovog lakrdijaša Pulčinela i trgovci i građani, musketiri pa čak i Mazarenovi gardisti. I sam kralj ga je pozivao da igra u dvoru. Na primer, Brioš je sa svojim lutkarskim pozorištem 1669. tri meseca igrao za kralja i njegove sinove u dvorcu Sen Žermen. 