ONTOLOGIJA USMENOSTI PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 0
LošeNajbolje 
Teorija - Ogledi
Autor teksta: Ljiljana Bailović   
Indeks članka
ONTOLOGIJA USMENOSTI
Simbolizacija
Ritam i eho efekat
Binarne lingvističke strukture
Eurinomina deca
Apolonova deca
Sve strane

 Za sve one ko­ji se is­tins­ki ba­ve lut­kars­kim po­zo­rištem sva­ki tekst o reči­ma, njiho­vom na­stan­ku i značen­ju može bi­ti od ne­pro­cenji­ve ko­ris­ti. Ovaj tekst Ljil­ja­ne Bai­lo­vić je je­dan od mno­gih ko­ji se ba­vi tom te­ma­ti­kom. Na­da­mo se da će us­ko­ro bi­ti ob­javl­je­ni i nje­ni ra­do­vi o ba­j­ka­ma.

Kad su na­sta­ja­le reči, na­sta­jao je i svet - čo­ve­kov svet, narav­no: reči bez ostat­ka obuh­vat­a­ju svet, re­pre­zen­tu­jući ga na način ka­ko ga čo­vek doživl­ja­va, uređu­je i st­va­ra.
Uvek me je kop­ka­la čin­je­ni­ca da je čo­ve­kov moz­ak to­kom prvih me­se­ci ži­vo­ta, kod be­ba, živl­ji i ak­tiv­ni­ji u smis­lu bur­nog us­po­stavl­jan­ja si­nap­si, a broj neu­ro­na, nerv­nih će­li­ja da­le­ko veći kod ma­le de­ce ne­go kod odras­le čo­ve­ko­ve je­din­ke. To mi je iz­gle­da­lo kao su­prot­no­st opštem za­ko­nu ži­ve ma­te­ri­je da ne­pre­sta­no ras­te, uveća­va se i bu­ja, sve do sta­di­ju­ma pu­ne pol­ne zre­los­ti. Stručn­ja­ci za višu fi­zio­lo­gi­ju mo­z­ga kažu da je moz­ak be­ba u stan­ju hao­tičnog, neu­tre­ni­ra­nog, ali bur­nog us­po­stavl­jan­ja si­nap­si: to je pro­ces ko­ji se ubr­za­no sta­bi­li­zu­je i uređu­je, moz­ak de­te­ta se po­ste­pe­no "ob­li­ku­je" ta­ko što se možda­ne re­gi­je spe­ci­ja­li­zu­ju u cen­tre za određe­ne ak­tiv­no­s­ti, či­ji se među­sob­ni od­no­si sinhro­ni­zu­ju i fi­no ušti­ma­va­ju (za raz­li­ku od ve­ge­ta­tiv­nog nerv­nog sis­te­ma ko­ji pri­mar­ne bio­loške rit­mo­ve, kao što je rad unu­trašnjih or­ga­na ili di­san­je, re­gu­liše au­to­mats­ki, od rođen­ja).

Nau­ka je uočila na­jživl­ju možda­nu ak­tiv­no­st, na­jz­nača­j­ni­je "pre­for­ma­ti­ran­je" u ra­du tog moćnog or­ga­na, upra­vo u onom uz­ra­stu kad se uči go­vor. Os­va­jan­je spo­sob­no­s­ti go­vora na­j­du­blje je po­ve­za­no sa for­mu­la­ci­jom možda­nih funk­ci­ja; re­zul­tat tog pro­ce­sa je mi­sao­no biće. Ne­ma sum­nje da je taj sta­di­jum ov­la­da­van­ja go­vor­om, us­me­nom prera­dom sve­ta, de­fi­ni­tiv­no pre­for­mu­li­sao čo­ve­ko­vu (pred)vr­stu, dik­ti­ra­jući po­ja­vu ho­mo sa­pinsa.

Ho­mo sa­pi­ens ži­vi u sve­tu ko­ji sam st­va­ra: od­li­ka čo­ve­ko­ve vrs­te jes­te da ne­pre­sta­no prerađu­je da­to­st, ži­vu i neži­vu pri­ro­du, u pro­duk­te ko­je na­zi­va­mo ci­vi­li­za­ci­jom. Čo­ve­ko­vo ci­vi­li­za­ci­js­ko okružen­je na­sta­je u pro­ce­su ko­jim se, "o istom troš­ku", pro­fi­li­ra go­vor i mišl­jen­je, pred­me­ti ma­te­ri­jal­ne kul­tu­re i društ­ve­ne usta­no­ve (običa­ji). Njiho­vu međuza­vis­no­st i isto­vre­me­no­st, an­tro­po­loš­ka nau­ka de­fi­ni­sa­la je još pre po­la ve­ka. Ta prera­da da­to­s­ti poč­in­je fa­s­cinaci­jom i kon­cen­tra­ci­jom (us­reds­ređe­nošću) na na­draža­je iz sve­ta po se­bi, iz sve­ta da­to­s­ti, da na­zo­ve­mo ta­ko čo­ve­ko­vo okružen­je bez pre­više on­to­loških oba­ve­za.
Fa­s­cinaci­ja i kon­cen­tra­ci­ja (us­reds­ređi­van­je) ni­su čo­ve­ko­va no­vo­ta­ri­ja u bio­loš­kom sve­tu. Evo­lu­tiv­ni pro­ces po­ka­zu­je usa­vrša­van­je us­reds­ređe­no­s­ti ko­jom se izd­va­ja­ju bio­loški važ­ne tačke kao što su pri­bavl­jan­je hra­ne i raz­m­noža­van­je; us­reds­ređe­no­st se­lek­tu­je nači­ne (mo­du­se) u zado­vol­ja­van­ju pot­re­ba, de­fi­nišući stra­te­gi­ju vrs­te, a fa­s­cinaci­ja u to­me po­maže ta­ko što fo­ku­si­ra de­talj. Kod ži­vo­t­in­ja ti­me se veo­ma izoštra­va­ju ču­la, re­cep­to­ri za spol­jašn­je na­draža­je, ali u jed­nom prav­cu: to je, re­kli bis­mo, veo­ma us­ka fah spe­ci­ja­li­za­ci­ja. Više ži­vo­t­in­js­ke vrs­te po­ka­zu­ju širu za­in­te­re­so­va­no­st za svet oko se­be: to je pos­le­di­ca čin­je­ni­ce da se čul­ni re­cep­to­ri ra­z­gra­na­va­ju, a stra­te­gi­ja vrs­te već se de­fi­niše u raz­liči­tim kom­bi­naci­ja­ma na­draža­ja. To znači da je us­reds­ređe­no­st proši­ri­la op­seg, po­sta­la pro­pus­ni­ja za mnošt­vo raz­liči­tih na­draža­ja. Pre­ci čo­ve­ko­ve vrs­te ima­li su na ras­po­la­ga­n­ju svih pet ču­la, bio­loš­ka stra­te­gi­ja za­vi­si­la je od kom­bi­naci­je; po­ka­za­lo se da je na­jus­peš­ni­ja ona stra­te­gi­ja ko­ja stal­no kom­bi­nu­je svih pet ču­la. Sa­ma mo­gućno­st kom­bi­no­van­ja iz­bi­la je u prvi plan stra­te­gi­je op­stan­ka. Ali to znači i da je us­reds­ređe­no­st stal­no bi­la pri­mo­rana da vo­di raču­na o ukup­no­s­ti na­draža­ja, op­se­gom ši­rih i ispre­ple­ta­ni­jih; um­nožena re­cep­ci­ja une­ko­li­ko će pre­de­fi­ni­sa­ti i sam ka­rak­ter us­reds­ređi­van­ja, pre­mešta­jući ak­ce­nat sa se­lek­tiv­no­s­ti na kom­bi­na­to­ri­ku.



Komentari
Dodaj Novi RSS
+/-
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Websajt:
Naslov:
 
 
Baner
Secured by Siteground Web Hosting